Mali bogovi 3, porasli smo

Kraljica sam bila u gimnaziji, kraljica sam i danas na fakultetu, jer mi se može. Već mi je tako passe da se bavim time koliko sam popularna i značajna.

Ja sam sa pola truda, možda i manje od toga, uspela da završim gimnaziju, nebitno da li sa vrlo dobrim ili odličnim uspehom. Uspela  sam i to je moje merilo. Moj je tata bio sponzor svake važne akcije u školi, a direktora je  poznavao  već odvano, pa je bilo sasvim logično da se moje ne učenje ne odrazi na moj uspeh. Plus, pošto svi znaju da mi je tata faca, prosto su  hrlili da se druže sa mnom, ali ja sam birala. Birala  iz imućnih porodica, popularne, snalažljive i veoma zabavne osobe. Ipak, pre svega, popularne.

Ja sam zimi naj in obučena. Imam pravu bundicu, istina, imam ih nekoliko, taman da mi pokrije pupak i osećam sve poglede uprte ka meni. Porazumeva se da imam super dobre čizme ili neke od mojih cokula, zavisno od raspoloženja. Uvek uzano sve, sa veštačkim trepavicama i noktima, a uskoro ću još neke stvari da doteram. Ma, sva sam u fullu. Zato mi stvarno bude ponekad žao ovih jadnica što svaki dan imaju istu obuću i jaknu na sebi. Džabe ti znanje kada si tako demode, ko će te primetiti?

Da samo još pomenem histeriju u vezi sa čuvenim maturskim balom. Svi, baš svi, su hteli da budu moji pratioci, jer su znali da će moji organizovati najbolje i najskuplje za mene. Iskreno, niko mi nije odgovarao. Ipak, odlučila sam se za druga iz detinjstva, savladale me nekakve emocije. On ima mnogo manje svega od nas, ali je dobar, gotive ga svi i gleda u mene kao u boginju. Tu i nastaje cela frka. Ja sam bila obučena u modele najboljih svetskih kreatora, a on je uzep tatino odelo. Brate! Nema veze, rekla sam sebi, ionako će nam moj tatica obezbediti lux limuzinu i šampanjac u njoj. Da, da, proglašena sam najlepše obučenom, šta da vam kažem. Srećnica sam neka. Popilo se te večeri poprilično i najzad hvala mom drugu što je sve tako majstorski izveo. Rekao je mojim roditeljima da mi je bilo loše od previše dima. Poverovali su, naravno. Zar da se njihova princeza napije i jedva pogodi adresu?!

Inače, upravo sam upisala medicinu. Biću super cool doktorka.

Ja sam u gimnaziji eksperimentisao sa mnogo čime uz alkohol, dovoljno mudro da me moji nikada ne provale, ili spavam kod ortaka ili dođem kući kada znam da su moji na nekoj dobrotvornoj zabavi. Još ispadnem dobar, došao sam pre njih. Ispalo je dobro, nisam se navukao. Vidim da neki moji ortaci jesu. Brate, sudbina, šta drugo? Bio sam frajer i mogao sam da imam svaku koju sam hteo. Menjao sam veze i vezice. Jedna mi je baš značila, ali je bila mnogo zahtevna. Da poštujemo vreme kada se dogovorimo, da se viđamo češće, da joj odgovorim na poruku….Smarala je, nisam mogao. Teatralno sam raskinuo, da ne ispadnem ja neki slabić, a sviđala mi se.

Upisao sam stomatologiju, valjda zato što sam se ja uvek plašio zubara. Daj da vidim koja je to mudrost u vezi sa zubima.

Ja sam ne drugoj godini fakulteta. Studiram pravo, a hoću do advokature. Svi mi kažu da mora baš mnogo da se uči i bio sam malo prepadnut. Onda me ohrabrila mama, advokat pri nekim važnim institucijama. Mama će ti pomoći, ništa lepše nema, sine moj, nego da budeš pravedan. Uf, laknulo mi je. Samo mama, ja baš hoću kriminalce da branim, tu je lova i to me interesuje. Njoj sam to prećutao i pristao sam da se uvežem sa nekim ljudskim resursima.

Kad malo bolje razmislim, ja bih i sudija da budem!

Meni se novac podrazumeva. Ja završavam odbranu, tako se nekako zove i tu kaplje stalno. Odrađujem ispite, dobijam najbolje ocene, ne pitajte kako i čekam svojih pet minuta. Jer je moj cilj da kao ambasador proputujem svet, isprobam sve, oženim se nekom prostom, koja će me pratiti, videti u meni boga i imaćemo mnogo dece. Dok ja putujem, žena neka vaspitava decu, ja ću svakako slati novac, jer je to društveno odgvorno od svakoga ko ikada poželi da se ostvari u ulozi oca. Jednoga dana, kada me sve bahanalije prođu i dobijem zasluge za širenje dobrih međunarodnih odnosa, uživaću sa unučićima, kraj kamina, kao svetski priznat deda.

Vaspitavan sam ili tačnije rečeno naučen sam da mi je planeta mala za sve što poželim i da ako su se već moji roditelji mučili, njihove reči citiram, ja sigurno neću. Biću najbolji u onome što izaberem da budem.

A biću lekar vašoj deci. Ja ću im uspostavljati dijagnozu i lečiti ih.

Biću vaš advokat ili sudija, ako imate dobar slučaj i odlučivaću o vašoj sudbini.

Ja ću vam praviti zube i vilice, po najvišim cenama, jer sam i sam na ceni i vi ćete silno želeti da baš ja budem taj, jer je to stvar prestiža. Već se radujem estradi i politici. Malo li je?

Ja ću vas predstavljati u svetu, kao najbolji ambasador ikada, jer ja to i jesam. Zato zanemarite neku žutu štampu, koja me pljuje, jer ću sigurno raditi sve u interesu svoje zemlje i njenih građana.

S poštovanjem, bog likom i delom.


Comments

Једно реаговање на на „Mali bogovi 3, porasli smo“

  1. Upravo tako, svi oni kojima su mame, tate, ujke i tetke zavrsile skole sada su se „uvalili“ na dobra radna mesta i kroje nam sudbinu, lece nas i nasu decu (!!!)… Sa druge strane, oni koji su svoje obrazovanje stekli sa mukom, spremaju se ili su vec otisli u beli svet…

Оставите одговор на Jovana B Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *