Dete, roditelj, muzika

Iskreno, vec dugo planiram da pisem, iz ugla roditelja, pomalo i iz ugla nekoga ko uci i vaspitava decu, o uticaju muzike na detinjstvo, formiranje licnosti deteta i na kraju i o muzici kao izboru.

Muzicki sam skromno potkovana, zavrsila sam nizu muzicku, ali kao roditelj se joj uvek „kujem“ kako da deci usadim ljubav prema lepom, u ovom slucaju prema muzici. Veoma stara izreka nas podseca da „o ukusima ne treba raspravljati“, sa cime se se u mnogome slazem, ali kada odredejni tonovi i tekstovi vredjau ljudsku inteligenciju, e tu prosto moram da reaguje.

Nije mi poznat podatak da je klasicna muzika ikome nanela bilo kakvu vrstu ostecenja, pa je ipak retko zastupljena u kucama i nekim mestima koje posecuju deca. Ok i to je deo edukacije, trebalo je neko da uputi roditelje sadasnje dece u lepotu iste, a te roditelje je trebalo da usmere njihovi roditelji…lanac je predugacak. Prihvatam da svakome i ne prija previse klasicne muzike, ali odslusati ponekad npr“Carobnu frulu“ , svakako ne moze da steti, a sto je cesce slusamo, mozak sve vise ima potrebu za lepim tonovima.     Sta je sa decjim pesmama, pri tom ne mislim na one na kojima smo mi odrasli, mada su neprevazidjene, ima predivne muzike za decu koju su stvarali sadasnji autori, bozanstvene melodije i naivno, lepi tekstovi.

Porazavajuci je podatak, da kada su neki mladi ljudi, koji su na nekom otvirenom prostoru odrzali radionicu deci  o nekoj drugacijoj muzici, elektronskoj npr, i pitali decu da malo ona sama komponuju na njihovu omiljenu pesmu, deca su govorila da znaju „Cecu i Grand“. Jedna devojcica je cak rekla „…ali ja samo to znam.“ Uticaj sredine je nemerljiv, slazem se, ali nije li jos vaznija cinjenica da edukujuci decu kod kuce, smanjujemo rizik od mogucnosti priklanjnja muzici koja deci salje poruke tipa, “ Zicer, zicer, hladna sam kao spricer“ ili kao potencijalni najnoviji hit, “ Momci u plavom, imam losu vest, pozitivna bicu ja na alko test…“. Ok, kako cemo da objasnimo znacenje ovih i slicnih tekstova, kako , kada objasnjenje ne postoji.

Skromni dopronos, ali ne beznacajan, jeste slusanje kvalitetne muzike u nasim kucama, a zna se sta je kvalitetna muzika, odvodjenje dece u pozoriste, Beogradsku filharmoniju, na decije koncerte, razgovor sa decom, cak i preslusavanje i analiziranje pomenutih tekstova, citanje knjiga deci, ucenje o umetnosti i sve ti upakovano u formu igre. Bas moze, vredi pokusati, deca ce vec znati da prepoznaju. Naravno, verujuci da cinimo dobru stvar i da ce spoljasnji uticaji biti kratkog daha, jer kroz to je neminovno da ce proci, ali ako im od malena ukazujemo na lepo, lepo ce i pobediti.

Ne mislim da sam utopista, naprotiv, sto vise odredjene radnje ponavljamo, one postaju nasa potreba, rutina i mozak trazi jos.

Ucimo sa decom, pratimo ih, rastimo sa njima, uvazavajuci njihove potrebe, ali uvek imajuci na umu sta je za njih korisno, a sta stetno. Svakao da nije korisno, ma koliko primamljivo izgledalo i zvucalo, da im smisao bude Tarapana, Aspirin, Poziv i slicno.

“ Srecne su sve porodice, prijatelji i zajednice koje shvataju da su deca nas najveci blagoslov, jer njima pripada isceljenje sveta i covecanstva…“.

Onda ne postoji dilema sta je dobar izbor muzike, jer lepo je uvek lepo!


Comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *