Šta je to sa rođendanima

Šta je to sa rođendanima, posebno ako su u pitanju rođendani dece koju rodiš? Ova majka, možda i druge tako pamte, zna svaki detalj u vezi sa njihovim rođenjima i to su mi definitivno najneopsisivije lepi doživljaji i iskustva.

Mogu da osetim njihov miris, jasno razaznajem njihovo prvo javljanje, do najsitnijih detalja pamtim prvu garderobu, izlazak iz porodilišta i one šaškaste trubače ispred, kao i prvo dojenje i sve prvo, a onda i drugo, treće i u nedogled je dug spisak šta mi se sve urezalo u pamćenje u vezi sa njihovim pojavljivanjem i bogaćenjem naših života.

Tata pomenutih devojčica svoj rođendan doživljava baš onako, kao brojku, ne luduje ni za tortom, poklonu se obraduje, ali bi se radovao i da izostane, on voli život, a sve proslave su mu prilično opterećujuće. Kada ih je i bilo, bile su na moju inicijativu, uz obaveznu molbu, Molim te, preskoči proslavu sledeći put. Tako da ga sitno iznenađujemo za taj dan, jer tako voli.

Ja moj rođendan baš volim, volim što postojim. Malo manje volim te brojke koje se gomilaju, mada sve više shvatam prednosti tih brojki. A kada prevaziđem brojku, volim baš da se družim i tim povodom.

Kada je velika bila mala i sada dok je mala još uvek mala, lako je organizovati proslavu i još lakše kupiti poklon, kome uvek studiozno pristupam. Tako smo maloj pre neki dan u potpunosti razigrali maštu rođendanskim poklonom. Sve je bilo čarobno, rođendanski, započeto mojim suzama radosnicama, jer je imamo. Nasamo sam to odradila, duboko udahnula i onda se silno radovala i zahvaljivala u svojoj glavi, časna reč.

Danas preokret. Starijoj je sutra rođendan i sva iskustva u vezi sa njenim rođenjem su me preplavila i gotovo prenela u porođajnu salu, žureći da je što pre upoznam. Ponesu me tako emocije i pozovem je da joj nešto malo tim povodom kažem. Tuš, hladan, neviđeni, s one strane žice. Baš se radujem što ti je sutra rođendan, danas u ovo vreme si ozbilno najavila svoj dolazak. Da, pa…jesi htela još nešto da mi kažeš? Samo da te volim, Ok, mama, volim i ja tebe, a sada moram da idem, ćaos. WOW!

Zaključujem, ponovo, koliko je porasla i koliko se nekada zbunim reakcijama, sentimentalnost joj ne leži previše poslednjih par meseci, od kada su i krenule značajnije promene u njoj i na njoj. Isto je i sa poklonom, ne zna šta bi, volela bi da bude iznenađenje, Ali šta ću mama ako mi se ipak ne svidi? Jes, tačno, šta ćemo onda, ja to mogu samo da zamenim, nema druge. Rekla je šta neće, ne garderoba, ne obuća, ne knjige, ne igračke,  Mama, smislite ti i tata…Dobro, smislićemo, kao što smišljamo poslednjih deset dana i pojma nemamo šta ćemo sa tolikim idejama. Kako ti je bilo lako kupiti poklon, evo, sve do prošle godine.

Kada bi ovo mogle da mi budu najveće nazovi muke u vezi sa njima dvema, ala bi to bilo lepo. Kada bi uvek moglo da bude ovako malo bolno, u stvari krajnje bezbolno u ovom slučaju, da se donose odluke i da to budu situacije koje će mi mučiti san. Iako jesam Vana Hollywood, nisam veverica, mogu da pretpostavim kakvih će iskušenja biti, zato ćemo da im  pričamo,  razgovaramo, slušamo,  pratimo ih i nadamo se najboljem. A već se sada smejem, a kako ću se tek smejati za koju godinu, ovoj muci koja me trenutno mori.

Zato srećni svima vama vaši rođendani, divno što ste se rodili, obogatili mnoge živote, hvala svima koji će se tek roditi i tražiti svoj put i onima koji će ih usmeravati. A sada me izvinite, idem da još jednom proverim da li sam sve spakovala za porodilište, u koje ću krenuti oko jedan sat iza ponoći, iako je divni čovek koji me je porodio rekao, Đukanovićka, dođi, ako će ti biti lakše, ali sve će se odigrati ujutro, pa ću onda molećivo da pitam Vesnu, mogu li ipak da odustanem i porodim se malo kasnije. A onda će nakon svih dogodovština doći ONA, tačno u minut kada je doktor predvideo.

Jaoj, zaboravila sam knjigu da spakujem i sad naravno ne znam gde je. A onda, kada se sita nacitam i lepo porodim, ispunicemo joj jedinu zelju koju je izrazila:

„Mama, tata, posto punim dvanaest godina, mogu li samo pet minuta da se vozim u nasim kolima, a da sedim napred?“, skromna na majku.

 


Comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *