Dragi dnevniče, dan četvrti

Dobri i veoma dragi moj…Šmizla se od pre nekoliko noći budi uvek između tri i četiri ujutro, da nam nešto kaže. Brzo zaspi, što je manje strašno. Strašno je što se ja onda silno vrtim, a želim da sanjam još malo. Strašno je i što sam se ja nakon toga unezvereno budila na pola sata i proveravala budilnik, tja! Opet  nije mogla da obeća nebuđenje, kaže da ne zna šta će u snu biti?!

Kikiriki odoleva virusu, još uvek. Pojačali smo origano kapima, ceđenu narandžu, čajeve, supe, sve voće i povrće, upaliće. Važno je da upali, jer će imati nekoliko nastupa, do kojih joj je veoma stalo. Sviđa mi se ta njena posvećenost, veoma je istrajna u onome što voli, te razlog više, što je muzička škola ostala iza.

Malo smo se mama i ja, blago rečeno, nesporazumela i onda se našla divna kuma, ona petostruka, da me cimne. Mama sada kaže da se uopšte i ne seća da je bilo nesporazuma. Mudra i dobra moja mama, a nisam o njoj tako mislila sa sedamnaest. Plus mi je autobusom donela pirinač, Jao, Vana, znaš kako njih dve vole to da jedu, hihi, kao da ja ne znam da napravim. I prebranac, Vana ovo ti je tata pravio, kaže da ti to voliš, ja ne znam, voliš li ti tatin prebranac? Obožavam, mama. Brzo se štipnem da traje zauvek, oni su dobro, mi smo dobro, svi smo dobro i neka mirišu iz jedanaest kesa pirinač i prebranac, to su oni za nas napravili. Ma, o kakvom sam nesporazumu i pričala. Jaojjj, dnevniče, mnogo ih volim i baš su najbolji oni za mene.

Treba nešto poslovno da putujemo, dobri muž i ja, u blizini negde. Ajde molim te iskuliraj taj put i onda beleži onaj za dušu, poručuje marido.  Oho, kako velikodušno, iskuliraću, nego šta, ipak je posao u pitanju. Znaš, dnevniče, taj je čovek baš dobar prema meni, nadam se da ja to cenim, onako pravo. I da on oseća tu cenjenost.

Mislim da je dosta za danas, sve sam ti napisala, nešto mi je Hoolywood zatajio ovih dana, sve obično i lepo. Ljubim te, ljubim, mili dnevniče.

Vana, sedamnaest godina. Nemam pojma šta da očekujem od matorih, katastrofa sam uradila oba kontrolna, još me ONA opmominjala, Vežbaj Vana, uči Vana. Naravno, nisam uspela da prepišem ništa. Dragi dnevniče, neki baš umeju da vade te puškice, ne i ja. M. me je nervirao danas, za sve pare.  Mrzi me da pišem zašto, ti, ionako, sve razumeš. Koliko mene razumeš, dragi dnevniče?

Volim te, laku noć!

Dragi dnevniče, dan treći

Veče smo proveli na slavi, kod mnogo voljenih kumova. Osim što mnogo volim njih i vrcavost kojoj su skloni, volim i kada slušam kako drugi pričaju o mojim roditeljima. Interesantni ljudi, sviđa mi se to.

Današnji dan čaroban, jer tako biram. Bilo mi je mnogo dobro na poslu, volim decu iz grupe. A i tako se dobro razumem sa onom sa kojom radim i ona je čarobna. Čaroban je i onaj koji je sa toliko ljubavi i topline pisao o jednoj posebnoj njoj, maloj, a velikoj.

Svratila mi je i najbolja u živooootu, na kratko, oplemenila mi dušu. Redovno se čujem i sa jednom drugom koja mi mnogo znači. Još redovnije mislim na sve njih i opet sam dobro.

Zadržala sam se duže u Maxiju, znaš, dnevniče osecaj kad gubiš vreme čekajući. Tako razmišljam, šta ja to stvarno gubim. Ma, ništa, samo malo duže čekam, plus grizla me savest što nisam pustila devojčicu iza mene. Bar da sam joj dala objašnjenje da me moje dve čekaju ispred radnje. Srešćemo se opet.

Dnevniče moj, imam kamen i lutkicu za dobro i stiskam ih kad god treba, ali sam naučila  da to radim i kada sam samo zahvalna. A zahvalna sam uvek. Svako jutro se zahvalim na jutru i dalje na svim lepotama običnim.

Otišla sam, a pisala sam ti nikad kraće. Nema veze i ovo mi je značilo. Voooolim te!

Vana, sedamnaest godina. Imam frku, veliku. Sutra imam dva kontrolna, a nije baš da sam učila. Danas sam jela onako, hrabrim se.

Tvoja ja…