Месец: новембар 2016.

  • Samo mi budi tu

    Samo mi budi tu

    Da te grlim dovoljno. Da te se naljubim više. Da te mirišem još. Samo mi budi tu… Samo mi budi tu, da znam da jesi sa mnom. Jer sam onda mirna i znam da je sve dobro. Znam da nam je sve drugo naklonjeno, što se nakloniti može, posebno ako si tu. Da te češljam,…

  • Volim vas, roditelji moji

    Volim vas, roditelji moji

    Toliko su se razlikovali međusobno, da imam potrebu da se pitam kako su se spojili? Njeno pevanje pesama i dobrota i njegova inteligencija i opet dobrota. Samo, kako nemam njihovo odobrenje za iznošenje njihove intime, poštujem i pišem iz mog ugla. Ja, dete ovih divnih ljudi. Opšta mesta kažu da je ona iz Negotina, odakle…

  • Kad te vole i manje vole

    Kad te vole i manje vole

    Nemam ja iluziju da će svi da me vole, niti bi bilo prirodno. Mada se zalažem za mir u svetu, kao i sve misice, a nisam misica, to mu onda dođe na kako treba. Imam situaciju kada se pitam zašto, a kao zrela osoba, to valjda treba da znam. Zato! Ima neke zaostavštine u mom…

  • Ljubavna priča o tebi

    Ljubavna priča o tebi

    Imali smo neku situaciju, u kojoj nije bilo najjasnije šta je kome važnije. Kokoška ili jaje, to li se desilo? Znam da voliš pozorište, ali  slabo imaš vremena da se posevtiš repertoaru. Isto znam da ćeš svaku moju želju ispuniti, ako ti kažem da mi je mnooogo važno da to gledam. Idemo zajedno i uglavnom…

  • Tora ili Keri, ili Ono što nemaš, to je za borbu!

    Tora ili Keri, ili Ono što nemaš, to je za borbu!

    Jedne fensi čizme koštaju oko dvadeset i pet hiljada, a jedna fina gospođa, ekonomista po struci, upravo se zaposlila u nekoj samoposluzi za dvadest šest hiljada dinara plate joj. Pita me ćerka, Pa, je li dobro da završiš fakultet ili nije, ne razumem? Ni ja, često. Zato uhvatim sebe sve češće kako joj poručujem, uči…

  • Gradski prevoz u mom sazrevanju

    Gradski prevoz u mom sazrevanju

    Najviše u gradskom prevozu volim mirise. I zatvorene prozore i leti i zimi i otvorene kada klima radi. Moj omiljeni broj prevoza je osamdeset osam. Njime sam se najviše vozila dok sam živela u Železniku i od tri broja, koliko ih je bilo, bio je najredovniji. Htela sam da zavolim pedeset osam, stvarno jesam, jer…

  • Komšiluk priče i Badža

    Komšiluk priče i Badža

    Mi baš imamo fin komšiluk, najstvarnije. Posebno dragi naši M., stan do nas. Postali smo i drugari, simpatišu nam se i deca. Imamo i mnogo dobru porodicu na četvrtom spratu. Većina je pristojna, javljamo se jedni drugima uz osmeh, otvaramo ili pridržavamo vrata, pomažemo oko nošenja kolica za bebe.  Dok sam ja bila bebeća mama,…

  • Šta je tebi baš bitno?

    Šta je tebi baš bitno?

    Malo mi je čudno ono što viđam ovih zadnjih meseci, a što očito egzistira mnogo duže. Samo je valjda prolazilo mimo mene. Veštačke obrve. Veštački nokti. Veštačke kose. Veštačka tela. Možda i veštačka pamet, šta ja znam?! Mislim, za početak da apostofiram, volela bih da se moje bore manje vide i volela bih da mi…

  • Moj rođeni brat, Boža

    Moj rođeni brat, Boža

    Od kako se rodio, ljubomorisala sam na sve što ima veze sa njim. Moji, pardon, naši roditelji bi mogli više da kažu u periodu baš malecnosti naše, a već od pete se dobro sećam šta sam mu sve radila. Možda postoji sestra koja nije maltretirala mlađeg brata, ali to nisam ja. Bila sam ljubljena i…

  • Jedan dan majke, žene, vaspitačice i sebe same

    Jedan dan majke, žene, vaspitačice i sebe same

    Iz mog života danas bih izdvojila jednu rutinu. Baziraću se baš na ovoj sadašnjoj, bez da se vraćam u godinu unazad, kada je sve bilo isto. Rutina je to. Eto, da zamislimo da je svaki radni dan ovakav. Sledi… Kada sam prva smena, kao vaspitačica u vrtiću, ustajem u šest. Izvadim iz frižidera pripremljene obroke…