Da li očekujemo poklon za praznik, kako mi vaspitači, tako i ostali prosvetni radnici?

Pre par godina oglasio se roditelj na jednoj od društvenih platformi sa zaključkom da koliko se novca skupilo za učitelja-učiteljicu isti-ista mogu da kupe garsonjeru. Šokirala sam se, jer to nikada nisam doživela, ni kao roditelj koji izdvaja novac, sa iskrenom namerom, ni kao vaspitač, koji brine o nečijoj deci.  Hajdemo redom, bar iz mog ugla.

Počeću sa prisećanjem iz mog detinjstva. Nismo tada, mi deca, skupljali novac, već su nam roditelji davali koliko su mislili da treba i mi bismo, svako za sebe, kupovali cveće, bombonjeru, knjigu ili neki poklon iz knjižare u centru Majdanpeka. Naša divna učiteljica, Safeta, bi se svemu iskreno obradovala i uvek nas malčice prekoravala. Bila joj je potrebna pomoć oko odnošenja silnog cveća i raznoraznih sitnica, jer nismo kupovali jedan zajednički poklon.

Kada sam počela da radim u privatnom vrtiću, sa decom imućnijih roditelja, stvar je bila gotovo ista, svedeni pokloni, sa merom, a meni neprijatno, pa čemu sve, to je moj posao? Vremenom sam shvatila da i deci i roditeljima to znači, ali je sve ostajalo sa ukusom.

Kada je starija ćerka išla u vrtić, situacija slična, pristojno sve, sa dogovorom da se sačekujemo u hodniku i odvojimo pristojnu sumu novca, malo više kada su deca odlazila iz vrtića, ali naglašavam, opet sa finom merom. Zatim od njenog prvog do četvrtog razreda, očito smo bili okruženi nekim finim ljudima, nastavljamo sa skupljanjem u granicama prihvatljivog. Za sve to vreme i sama sam imala sreće da pokloni ka meni dolaze sporadično, u vidu knjige, cveta ili seta šolja sa kafom, prihvatljivo. Elem, situacija se menja nakon odlaska mlađe iz jaslica, tu smo se još uvek ponašali „normalno“, iako bih našim vilama lično zvezde s neba skinula da sam mogla, koliko su uradile za naše dete. Naime, tada kreće navala za poklone za vapitače, borba ko će koliko dati i koliko je zapravo dovoljno, jer  uvek neko predloži određeni iznos te kreće čitava pobuna u vidu kilometarskih prepiski. Uredno sve iščitamo muž i ja, utišamo grupu, bez da komentarišemo i damo koliko je odlučeno. Ovde želim da napomenem da naši vaspitači ni jednog momenta nisu pokazali da bilo šta očekuju od nas, mi smo ti koji smo dizali lestvicu prihvatljivog ili neprihvatljivog iznosa novca, dok su se, mislim da ćete se složiti i promenili načini vrednovanja, jer…našli su se načini da se pojedinom kadru podiđe poklonom, za bolji odnos ili bolju ocenu. Nešto mi mozak šapuće da su roditelji zakuvali celu stvar. Niko nije smeo javno da traži bilo šta, ali je bilo slobodnih, drskih, roditelja, koji su pravili takve kombinacije, sa kim su procenili da mogu. Ukoliko bi bili odbijeni, na žalost, nisu javno pominjani, a ako bi priča prošla, kreće akcija dokazivanja, a samim tim i „boljim“ nekim situacijama po određenu decu. Koliko bolju, pokazaće vreme. Nastavili su se verbalni nasrtaji na platformama i mi smo isto, kao i ranije, bez pobune, davali kako većina odluči, jer nismo imali dovoljno jake želuce da se bunimo, što je možda greška, mada kada vratim film unazad, nije bilo strašnog preterivanja u količini novca, više se radilo o nesuvislim komentarima. Ovde je našim iskustvima kraj.

Priče koje sam samo čula, bez dokaza, da se roditelji i vaspitači, učitelji, nastavnici dogovaraju o putovanjuma, ogromnim visinama novca na vaučerima ili skupim satovima, ne mogu da potvrdim, ali mi nije teško da u iste poverujem, na žalost. Jer su neki tamo roditelji, iz njima znanih, a nama pretpostavljajućih, razloga procenili da će dobiti bingo i ako je verovati pričama, pojedini su i dobijali. Onda ja da dodam, izem ti takav kadar!

Za kraj ću navesti dva istinita primera. Jedan je iz ugla moje drugarice, učiteljice, koja kaže da bi najradije da praznik-praznike prespava i preskoči čitavu ujdurmu. Drugi primer je izjava deteta iz osnovne škole, koje je sa malo, a ipak dovoljno, svojih godina odbilo da priloži bilo koju sumu novca, jer „ljubimci“ svakako već postoje.

Na nama je da prepoznamo kojoj grupi pripadamo, čemu ovakvim ponašanjem težimo i koji je krajnji rezultat koji ovim činom postižemo.

P.S. Ja ovakav kadar ne poznajem!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Comments

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *