Da li sam ti dovoljno pokazivala ljubav

Da li sam te dobro učila i sa tobom dovoljno pričala kada si bila beba, prvenče moje milo? Nisam. Ipak, odbijam da žalim, jer hoću napred sa tobom, koliko  ti bude potrebna moja podrška i dokle god doseže tvoj potreba za zajedništvom.

Kao opšte poznato već sam pomenula da sam sa tobom više ćutala nego pričala dok si bila beba i sada znam ili bar mislim da znam da si za neke situacije više darovit od nekih drugih. Tako sam i ja saznala o sebi da umem da budem mama, ali da mi fali spontanosti u toj mojoj misiji, što sam kod nekih drugarica viđala kao prirodnu veštinu ili dar. Iskrena da budem, uz više napora, bolja sam bila u komunikaciji sa tvojom sestrom. Zato, ako za nečim žalim, jeste što pre tvog rođenja, iskreno i pre začeća, nisam poznavala Aleksandru. Elem, bilo je kako je bilo. Kasnije sam se uključivala lakše i prihvatljivije.

Kako će kasnije okolnosti pokazati i dokazati kako je i šta sa tobom rađeno, videćemo. Verujem da imam pravo da se nadam najboljem za tebe. Jer, iako nisam od momenta kada si se rodila bila zaljubljena u tebe, već je to išlo postepeno, bila si mi jako važna i osećala sam da je moja jaka potreba da te čuvam i štitim. Tako je jaka ponekada delovala ta potreba, da sam imala osećaj da bih mogla da izgorim i da mi ne bude ništa.

Obnavaljajući ovih dana gradivo o važnosti prenatalnog perioda i načina na koji sam to ja radila, kao i o danima kada si se rodila, a ja bila kao nema, iako si mi se svakim danom sve više dopadala i lagano me osvajala, na trenutak se jesam zbrinula da li sam napravila nepopravljive greške u vezi sa  tobom? Zaključila sam da jesam grešila, ali sam se odlučila za termin popravljivo, jer sam i sama dosta sazrela kao osoba, a čini mi se i izveštila  kao mama i mada znam da ćemo plodove rada sa tobom do ulaska u pubertet tek videti tokom samog puberteta, ja silno verujem da ćemo uspeti i da ćeš ti ojačati i biti spremna za život. Našla sam snage i da sebi oprostim, da bez prevelike griže savesti idemo napred, nekada jedna pored druge, nekada ja ispred, a sve češće, mila moja, ti ispred mene, što me iskreno raduje i hrabri. Računam i na sreću, koja će te pratiti, ma, šta računam, osećam je.

Možda su upravo moja skromna saznanja o određenim aspektima razvoja, dovela do trenutka kada sam se pitala, Hej, ko je ovo u D. sobi, gde je moje dete, koje je do juče bilo prisutno u svakom segmentu našeg bivstvovanja. Možda zato brže umem da planem i ishitreno reagujem u trenucima kada si i sama sebi teška, umesto da prizovem empatiju i grlim te, isključivo koliko ti dozvoliš. Ne znam odgovore na ova i slična pitanja, znam da se vežbam da više verujem svojoj intuiciji, da još više slušam neke ljude učenije od mene, da gutam ozbiljna štiva na ovu temu napisana i da uvek, iznad svega, čujem tebe, što, priznaćeš i sama  često nije jednostavno.

Već sam sada sigurna da ćeš biti mnogo bolja od mene i unapred se zahvaljujem nebesima da nasledstva tvojih roditelja budu lagana za nošenje na tvojim plećima, da te što manje vraćaju na poteškoće i nedoumice, jer ja bih sada umela i drugačije i bolje i kvalitetnije. Ipak, ja sam ti data za mamu i mada ti obećavam da ću se truditi da i svoja roditeljska nasleđa ne prenosim na tebe, nadam se da ćeš mi oprostiti što sam bila brza i htela sam sve i odmah sa tobom. Čuj, molim te za oprost, a i dalje sam brza, hm. Ipak ima neke razlike u tim stanjima moje ličnosti onda i danas, naučila sam neke stvari, popravila, možda se malo i umudrila.

Budi svoja najjača svetlost na putu odrstanja i sazrevanja. Budi najhrabrija u donošenju svojih odluka, a ako i ne budeš, pitaj, slušaj, savetuj se i sve ćeš ti to savladati, a i ovo stanje levitacije, koje te progrlilo, neće trajati zauvek. Vidim te ja, gradiš uspešnu sebe i bolju verziju nego što su tvoji roditelji. Malo li je, a toliko je izazova postavljeno ispred tebe i očekivanja, za koja često ti i tvoja generacija niste dovoljno sazreli i ti plivaš, plivaš. Ponekada ti zafali predaha i čistog vazduha i to je u redu. Sasvim u redu kada si mnoge stilove plivanja već savladala, a život je pred tobom kao tvoj saveznik da veštine učvrstiš i sebe ojačaš.

Ja baš lepo znam i još lepše osećam da ćeš moći….

Volim te!

 


Comments

Једно реаговање на на „Da li sam ti dovoljno pokazivala ljubav“

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *